Recite DA za Pelješki most, recite DA za Dubrovnik

Ime

Prezime

E-mail

Mjesto

OIB

E-mail i OIB neće biti vidljivi na ovom popisu!

 

Predmet: Pelješki most – jedino ZA, peticija - dostavlja se

Poštovani Predsjednici Republike, Vlade i Sabora,

Mostovi su građevine koje služe za prelaženje ljudi i tereta preko rijeka, ponora ili morskih tjesnaca. Simbolika mostova je mnogoznačna. Mostovi povezuju ljude i ljudske sudbine. Mostovi su simboli tehničkog dosega civilizacije, sjetimo se samo Rima, velikih mostova diljem Europe. Dubrovčanin Paskoje Miličević proslavio se svojim mostovima na Pilama, tehničkim dostignućem hrvatske renesanse.
Teritorij Republike Hrvatske s druge strane Bistrine, ustvari ex teritorij Dubrovačke Republike s otokom Korčulom, jest prekogranični teritorij hrvatske države i ti građani nemaju ista prava kao i ostali građani Hrvatske, ali porezne obveze sigurno imaju. Svi se pitaju, zašto most i koliko će on koštati? Mi ne možemo micati granice fiksirane više - manje u XVIII. stoljeću, koje se ne poklapaju s nacionalnim granicama, ali o granicama nećemo. No, možemo spajati svjetove i to povezati raseljeni poluotok Pelješac s četiri malene općine koje su demografski na izdisaju, uz prividno demografski značajnijom aglomeracijom – Orebićem s hrvatskim kopnom.
Da se u noćima jeseni 1991. Ston nije obranio, zar bi Dubrovnik ostao u Republici Hrvatskoj? Zar bi povijest Domovinskog rata bila ista. Hrvatska se treba povezati uzdužno, jer je njeno zaleđe na jugu definirano već davnim egzodusom iz: XV., XVI. XVII., pa i narednih stoljeća, a u poraću II. svjetskog rata taj je proces okončan.
Pitamo se zašto mostovi stvaraju probleme kada se nije pitalo koliko je na primjer mostova sagrađeno preko Save, koliko je skupih športskih dvorana sagrađeno, koliko se potrošilo na bespotrebni luksuz, a koliko se misli potrošiti na gradnju autoceste do nekih "Lokvi".
Prometnice su žila kucavica zemlje poremećenih granica, granica koje izgledaju poput loše konjske potkove ili zagrižene jabuke. Pitamo se zašto neki političari smataraju nešto nepotrebnim, zašto Jug šuti? Možda netko želi da simbol hrvatske obrane – Dubrovnik i ne bude fizički integriran u hrvatski državni korpus. Most za Pelješac je potreba, a ne luksuz ma koliko koštao da se poveže država u jednu cjelinu.
Stanovnici hrvatskog Juga nalaze se u drugorazrednom vagonu vlaka koji kreće prema EU, a niti to ne mogu biti jer više od tri desetljeća nemaju niti vlak. Zašto moramo "čekati ulazak Bosne i Hercegovine u EU (cit. I. Dadić)" kako bi Dubrovnik, Pelješac i otoci bili sastavni dio Hrvatske i Europe. Nećemo valjda u Zagreb preko naplatnih kućica u Trebinju u kojima će sjediti snajperisti i tenkisti sa Žarkovice? Zašto neki gradovi mogu imati nagibne vlakove, autoceste, sve blagodati državne infrastrukture, a Dubrovnik ne. Istarski ipsilon u punom profilu gradi se i dalje, riječka zaobilaznica s mnoštvom tunela i vrlo zahtjevnim vijaduktom izgrađena je i to medijima nije bespotreban luksuz u odnosu na Dubrovnik. Hrvatska kultura bi bila nezamisliva bez Dubrovnika i njegove okolice, pa stoga taj grad treba povezati s matičnom zemljom, kriza je samo izlika, new deal je ipak stari prokušani recept iz razdoblja velike gospodarske recesije iz tridesetih godina XX. stoljeća.

S poštovanjem,

http://fizzit.net/vijesti-i-politika/komentari-i-kolumne/3931-nacionalisticki-most

http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/173466/Default.aspx

http://www.dubrovacki.hr/clanak/38565/zemlji-iznad-neuma-raste-cijena-ulagaci-na-peljescu-pucali-u-prazno

http://www.slobodnadalmacija.hr/Dalmacija/Dubrovnik/tabid/75/articleType/ArticleView/articleId/174984/Default.aspx

Most u rukama ljudi nahvao

 

Pokrenuvši incijativu za Pelješki ili bolje rečeno Dubrovački most smatrali smo potrebnim dići svoj glas kao slobodni građani, neopterećeni stranačkom stegom jer nismo članovi stranke, javne ili tajne udruge političkog usmjerenja. Dosadašnjim uzorkom građana koji su poduprli našu inicijativu više smo nego zadovoljni. Peticija se može i dalje potpisivati.

 

Ovdje se radi o glasu tihe većine, koja misli svojom glavom, a svoje mišljenje ne oblikuje na temelju stranačkih naputaka, odnosno počesto instrumentaliziranih medija. Nacionalno osvješteni građani, među kojima su mnogobrojni intelektualci, akademici, znanstvenici, književnici i povjesničari, pokazali su svoje neslaganje s trenutnom i bivšom politikom te podržali integraciju dubrovačkog kraja s matičnom zemljom. Elektronska anketa pokazala je i još jednu činjenicu - visoku informatičku pismenost na hrvatskom jugu, odnosno otvorenost izmjeni ideja u svakoj pori. Hrvatski jug je glasno rekao da želi čvrstu vezu sa hrvatskom državom, jer je suludo ulagati u drugu državu koja je politički nestabilna, nedefiniranog političkog ustroja i u kojoj hrvatski narod kao konstitutivni element ne uživa cjelovitu ravnopravnost. Nerazumno se nadati kako ćemo na taj način rješiti prometni problem bez davanja ikakvih ustupaka. Razvijati susjede, a ne osloniti se na svoju snagu i ciljeve, graniči sa dosadašnjim hrvatskim mazohizmom jugoslavenske ideje. Dubrovnik treba spojiti s matičnom zemljom na najjeftiniji način, a to je, unatoč svim idejama o tunelima, koridorima - MOST, jer je njegova projektna dokumentacija davno izrađena, a radovi započeti. Sve ostale ideje poput ceste - koridora kroz vodozaštitno područje Dubrovačkog primorja značilo bi ugrožavanje raznolikosti živih vrsta, ekosustava i krajobraza, kao i fenomena Malostonskog zaljeva.
Hrvatska već desetljećima radi ustupak susjednoj zemlji, njezina kanalizacija završava u Mljetskom kanalu. Stalno se nešto ustupa, a da i ne znamo zbog čega. Koridor nas vraća u hladnoratovsko vrijeme i koridora koji je iz Savezne Republike Njemačke vodio u Zapadni Berlin. Most na najbolji način simbolizira snagu i hrabrost, kao i ljepotu Hrvatske. Treba stalno ponavljati poslovicu: "Na tuđu se barku katran ne stavlja!". Hrvatski državni interesi moraju biti iznad svega, a trebaju se voditi sukladno pozitivnoj tradiciji vanjske politike Dubrovačke Republike.
Zaboravljamo kako su nas građani iz te susjedne zemlje, po zna koji put u povijesti, napali i opljačkali 1991., a iluzorno se nadati kako do toga ne će doći u budućnosti. Nitko iz te susjedne zemlje nije platio ratnu štetu. Zar da nam se iznova događa situacija, kao prije nekoliko dana, kada su službe susjedne države prosvjedovale, oglasivši to kraj spomenika hrvatskog viteza Gorana Kliškića na Bistrini - viteza koji je svojim životom platio slobodu Domovine.
Pozivamo sve civilne udruge na hrvatskom jugu, od onih koje su se borile protiv smetišta u Primorju, golfa na brdu sv. Srđa, kao i vjerske zajednice i udruge, kako bi podržale integraciju hrvatskog juga s matičnom zemljom. Sadašnje vrijeme ima svoje izazove, a to je borba za dobrobit Čovjeka, duhovno i samostalno biće. Sve dosadašnje lokalne politike nisu vodile brigu o dobrobiti Dubrovnika, nisu lobirale za svoj kraj. Pitamo se zašto je autocesta vrludala prema Zadru, zašto su građene bezbrojne mastodontske dvorane, zašto su građeni brojni mostovi za druge?
Isto pravo tražimo za Dubrovnik! Dubrovnik optužuje Hrvatsku, parafrazirajući francuskog književnika Emila Zolu. Dubrovnik optužuje hrvatske političare, sluge slugu tko zna čijih interesa. Otok Korčula, gospodarski najrazvijeniji sa svojim brodogradilištima, ne može biti konkuretan s ovim načinom dostave roba i materijala, a da ne govorimo o turizmu na Mljetu, Elafitima, u Primorju i Konavlima. Hrvatski jug gubi utrku zbog prometne izolacije, gradnjom mosta pokrenulo bi se gospodarstvo, metaloprerađivačka industrija u našim brodogradilištima.
Mostovi su više od građevina, simboli su povezivanja. Trebamo li čekati još trideset godina kao što su drugi gradovi hrvatskog juga čekali autocestu poslije 1971. Pitamo se gdje završava porez na goriva, cestarina s dubrovačkog područja. Pitanja je bezbroj, a most je jedan i on je jedino rješenja na temelju kojeg možemo biti samostalni i neovisni biti povezani s matičnom zemljom. UNIO VINCIT - sloga pobjeđuje, staro je geslo na grbu plemenite peraške općine te, zbog toga, pozivamo svih da skinu okove stranačke stege i dignu svoj glas za povezivanje sa Domovinom. Budimo s tom idejom visoko iznad blata svakodnevlja, sitnih interesa i hrvatskog jala.
Dubrovnik ima svoj grb u kruni hrvatskog državnog grba. Tražimo i imamo pravo na jednakopravnost sa svim ostalim sastavnicama grba. Sve hrvatske zemlje iz grba imaju autocestu: Istra, Dalmacija, uža Hrvatska i Slavonija, a dubrovačka zemlja ima pravo na jedan most.

 

Inicijativni odbor Udruge Pelješki most
dr. sc. Vinicije Lupis
dr. sc. Mirna Batistić
prof. dr. sc. Nenad Jasprica

U Dubrovniku, 9. svibnja 2012.